ponedjeljak, 9. rujna 2019.

Antioksidansi vs Ateroskleroza - II. dio



… Nastavak (Link I. dio)

Oksidativni stres definira se kao pomak ravnoteže u staničnim oksidativno-redukcijskim reakcijama u smjeru oksidacije. Riječ je o stanju prekomjernog stvaranja slobodnih radikala kisika pri čemu dolazi do gubitka ravnoteže između stvaranja slobodnih radikala i mogućnosti neke stanice da ih ukloni što rezultira njezinim oštećenjem. Do pomaka ravnoteže može doći ukoliko je smanjena antioksidativna zaštita organizma ili ako je stvaranje radikala pojačano.

Oksidativni stres uključen je u patofiziologiju mnogih različitih kliničkih oboljenja: bolesti kardiovaskularnog sustava, poremećaji imunološkog sustava (autoimune bolesti: reumatoidni artritis, multipla skleroza), bolesti pluća, probavnog sustava, bubrega, središnjeg živčanog sustava (Parkinsonova bolest, Alzheimerova demencija), oštećenje vida, uvjeti ishemije/reperfuzije (infarkt miokarda), dijabetes melitus, razvoj malignih bolesti, ali i fiziološki proces starenja.

Slobodni radikal je bilo koji atom, odnosno molekula koji sadrži jedan ili više nesparenih elektrona u vanjskoj orbitali. Slobodni radikali su visokoreaktivni, energetski nestabilni te imaju nisku specifičnost za reaktante, tj. podložni su reakcijama s brojnim molekulama.

Izvori nastajanja slobodnih radikala mogu biti endogeni i egzogeni. Endogeni mogu biti fiziološki i patofiziološki: proces oksidativne fosforilacije, aktivacija imunosnih stanica, kemotaksija, apoptoza, koagulacija, mentalni stres, ishemija, infekcija, proces starenja, patološka stanja. Egzogeni uključuju zagađenje zraka ili vode, dim cigareta, alkohol, metale, neke lijekove, industrijska otapala, zračenje.

Antioksidans je tvar koja uspješno može ukloniti prooksidans uz stvaranje produkata koji nisu toksični i ne oštećuju stanice. Dakle, funkcija antioksidansa je neutralizacija slobodnih radikala i zaštita stanice od njihovog toksičnog djelovanja čime se sprječava pojava i razvoj bolesti, vezanih za oksidativni stres.

Antioksidanse prema sastavu djelimo na enzime koji obnavljaju slobodnim radikalima oštećene molekule DNA i proteina oštećene, proteine, te male molekule.

Prema načinu djelovanja antioksidanse dijelimo na primarne ili preventivne koji sprječavaju nastanak slobodnih radikala, sekundarne (čistači) uklanjaju nastale slobodne radikale (među kojima su i flavonoidi), te tercijarni (enzimi popravka) popravljaju nastala oštećenja ili uklanjaju biomolekule oštećene radikalima prije nego njihovo nakupljanje uzrokuje nova oštećenja.

Katehini su fitokemijski spojevi prisutni u velikim količinama u raznim biljkama. Prema strukturi, katehini spadaju u flavanole te uključuju katehin,epikatehin, epigalokatehin, epikatehin-galat i epigalokatehin-galat.

U većim količinama, epikatehin je zastupljen i u kupinama.

Elagična kiselina ima antioksidativni, antiinflamatorni, antimutageni i antikarcinogeni učinak te antiviralna i antibakterijska svojstva. Elagična kiselina smanjuje količinu ukupnih jetrenih citokroma te povećava aktivnost nekih jetrenih enzima II. faze metabolizma, čime pojačava detoksifikaciju tkiva. Također, primjena elagične kiseline je dovodi do značajnog smanjenja aterosklerotskih lezija u aorti. Elagična kiselina djeluje kao hvatač slobodnih radikala te inhibira oksidaciju LDL-a.

Ti podaci upućuju na to da elagična kiselina ima jaka antioksidativna svojstva kojima usporava progresiju ateroskleroze.


...Nastavlja se...





* Informacije su preuzete iz diplomskog rada „Antioksidanti u aterosklerozi“ - Petar Vehtersbah-Stojan - Farmaceutsko-biokemijski fakultet u Zagrebu 2015.


Cijeli rad, pod istim nazivom možete pročitati na ovom LINKu pod kategorijom LITERATURA



Nema komentara:

Objavi komentar